Hrvatska politička smotra

Objavnik Red

Međuređe (uvodnik)

Prije nešto više od deset godina objavljen je prvi broj političkoga glasila Red – glasila Hrvatskog Obanbenoga Reda (HOR-a). Njegov je začetnik i urednik Branimir Petener u prvim redcima uvodnika naveo razloge uzpostave ovoga glasila:

 

Poštovani! Od 1. ožujka 2000. pozivamo na uzpostavu glasila HOR-a, a proteklih 14 mjeseci potvrđuje opravdanost toga poziva. Zašto? Hrvatska i nadalje nema niti jedno pravo političko glasilo, a moćnici svjetskoga vladavinskoga sustava sve drzkije nastoje razoriti hrvatsku gospodarstvenu, sigurnostnu i duhovnu nezavisnost. Pomaže im naše obće političko neznanje, pomažu im hrvatski pokorni politički  nagodbenjaci vladajućih i oporbenih stranaka, a ponajviše hrvatska kupljena i pokorena priobćajna sredstva iliti mediji. Djelomične častne iznimke poput “Hrvatskoga slova”, tjednika za kulturu, ne mogu promicati cjelovit politički svjetonazor, ne mogu izpuniti zadaće prave političke smotre u službi za Dom, jer ih ipak sputava koja stranka ili utjecajna skupina.

Potvrđuje se naš zaključak, dakle, da politička istina i spoznaje HOR-a  moraju i mogu sadržajno i promičbeno napredovati jedino vlastitim političkim glasilom – mjesečnikom pa tjednikom! A ime neka mu bude RED! I neka stasa u pravu Hrvatsku političku smotru!

Nažalost, ove rečenice nisu nimalo izgubile na ozbiljku (aktulanosti). I dalje je istina zauzdana u kojekakvima središtima moći pa na nam ju daju na kapaljku i pomiešanu s poluistinama i neistinama. Red ima zadatak odkrivati istinu kroz, gore spomenutu, obranu hrvatske gospodarstvene (privrjedne?), sigurnostne i duhovne nezavisnosti. Upravo će to biti tematski okvir Reda.

Glasilo je ugasnulo s petim brojem. Razlozi bijahu promičbeni i novčani. Težko bijaše doprieti do čitateljstva. Nu, pružila se nova mogućnost. Putem ovog objavnika (portala), dne 30. travnja 2012. Red je dobio svoju elektroničku inačicu.

Možda zvuči umišljeno, ali Red će, kako se može izčitati iz samoga njegova imena, dovoditi red u sve teme, koje će obrađivati. A tema je mnoštvo: duhovnost, naobrazba, kultura, znanost, šport, privrjeda… Sve te teme nipošto ne će biti same sebi svrhom. Kroz njih ćemo iznalaziti put za bolju Hrvatsku.

A sada bismo koju mogli reći i o pravopisu, kojime ćemo se služiti. Govor o borbi za hrvatski jezik, govor je o borbi za Hrvatsku.

Primietili ste da “nedostaju” neki suglasnici. Prije svega “j”. Rieč je o dugome odrazu starohrvatskoga jata, koji se piše dvoglasom ie. Uz ovo, još su tri pravila o suglasničkim skupovima, nu o tome ćemo detaljnije u zasebnu članku. Za sada recimo da je pravopis, a ne govor, kojim pišemo korienski ili tvorbeni. I nije od jučer. Prije uzpostave pravopisnih pravila, još u 17. stoljeću, okupiše Zrinski i Frankopani na Ozlju jezikoslovce, koji odrediše Ozaljska načela, želeći spojiti tri hrvatska narječja i tri hrvatska govora. Na temelju Načela Ljudevit Gaj objavi 1830. Kratku osnovu horvatsko-slavenskoga pravopisanja predloživši novi pravopis. Štokavsko narječje i korienski pravopis počeše se primienjivati od 1835., a onda nastupi boj za njihov obstanak. Od Habsburgovaca pa preko prve i druge Jugoslavije. Štokavica se sačuvala, a korienski pravopis još nije izvojštio pobjedu.

Pišite nam na: objavnik.hor@gmail.com

Odgovori