Hrvatska politička smotra

Osvrt na život Krešimira Paraća, bojovnika za Hrvatsku Državu

Krešimir Parać

(podatci potječu iz nacrta pogrebne spomen-besjede)

Pogreb: dne 8. kolovoza 2014. u Zagrebu na groblju Mirogoju

Dne 2. kolovoza 2014. umro je Krešimir Parać,

rođen 1933. u Skradinu na Jadranu.

Umro je vitežki bornik-borna-bojovnik za Hrvatsku Državu,

15 mučeničkih godina politički uznik za vladavine jugokomunizma,

prednjak HDPZ-a – Hrvatskoga družtva političkih zatvorenika,

branitelj dragovoljac i častnik HV-a – Hrvatske vojske,

suosnivač HOR-a – Hrvatskog Obranbenoga Reda

i povrh svega uzoran muž, otac i djed.

Krešimir Parać do smrti je tiho, samopriegorno, junački prihvaćao svoje mučeničtvo,

nadahnut pozivom Isusa Krista:

„Primi svoj križ! Ako ga odbaciš, slomit ćeš se pod njim. Ako ga primiš, pomoći ću ti!“

Primljenim križem označen i uzvišen za Božju milost u rajskoj vječnosti –

Krešo se nikada nije slomio.

 

Spomenimo se s dubokim veleštovanjem i zahvalnošću Krešimira Paraća pri njegovu odlazku s ovoga Svieta u Vječnost. Kada smo u mladosti za Dom robovali od god. 1965. do 1971., imali smo čast u jugokomunističkome logoru Staroj Gradiškoj upoznati junačke mučenike Krešimira Paraća i Blaža Bordića. Krešo se i Blaž iz izbjegličkog inozemlja vratiše u Hrvatsku, u boj za hrvatsku slobodu, pa ih zato punih 15 godina  – od 1961. do 1976. – po nalogu jugokomunističke Partije na muke neopisive udarahu logorski četničko-udbaški upravno-stražarski zločinci, koji sada mnogi grabe mirovine RH! Ali, upravo nas je Krešino i Blaževo junačko mučeničtvo naučilo ne zdvajati nad uzničtvom vlastitim, neprispodobivo kraćim i lakšime. Naučismo se skromnosti suočeni s nadljudskim samopriegorom dvojice junaka na djelu za Dom: Krešo i Blaž u samicama godinama okivani, smrzavani, trovani, na domak smrti premlaćivani – ne izgubiše vjeru i san o nezavisnosti hrvatske Države i Naroda!  Uz vitežke mučenike Krešu i Blaža upoznadosmo i devetoricu mučenika iz HRB-a, Hrvatskoga Revolucionarnoga Bratstva, koji robovahu od god. 1963. sve do 1985., i to kao predhodnici devetnaestorice HRB-ovskih Bugojanskih viteza iz god. 1972. I njih nam uz Krešu i Blaža Providnost Božja dade za uzore: vidjesmo, kako skromni, tihi, samopriegorni Hrvati sebe daju, da obstane Dom.

Zgranuti u logoru vidjesmo i branitelje Nezavisne Države Hrvatske, vojnike NDH, koji robovahu i preko 26 godina, i to u Hrvatskoj za Hrvatsku! Do tada, naime, ne znadosmo, da još ima vojnika hrvatskih u titoističkim logorima. Bili su to ostatci ostataka Hrvatskih Oružanih Snaga, niti jedan posto preživjelih kraj stotina tisuća zvjerski pobijenih vojnika hrvatskih nakon rata, od god. 1945. nadalje. Te smo zasužnjene vojnike NDH zvali ratnjacima. Srbokomunizam ih je mučio vječnim sužanjstvom, da se četničko-komunistička logorska uprava i straža naslađuje umiranjem hrvatskim, sve dok bude Jugoslavije. A nama, tadašnjoj mladeži, sužnji ratnjaci, Krešo, Blaž i HRB-ovci te ini mnogi bojovnici za Dom – postadoše i ostadoše vječnim uzorom! I Bogu hvala, što zbog nas uzornici uzmogoše vjerovati, kako Hrvatska ne će s njima umrieti, jer će uviek novi naraštaji braniti Dom!

Krešimir Parać i nakon je robovanja nastavio sebe davati za Dom!

Tako se je s nama mlađima u Hrvatskom obranbeno-osloboditeljskom ili Domovinskome ratu pridružio kao dragovoljac-branitelj Hrvatskoj vojsci, i to premda bolestan i u životnoj dobi od 60-ak ljeta! Opet je bio za Dom spreman, dragovoljac u HV-u braneći Domovinu!  Povrh svega, Krešo je jedan od nas desetorice redovnika, koji smo 1992. u Rieci uzpostavili HOR – Hrvatski Obranbeni Red! Krešo, uzore našega Reda! I Bog Te obdario puninom osmišljena života po najvišoj i najdubljoj spoznaji: U Putu je Smisao!

U tome Ti se duhu zavjetujemo, Krešo, da ćemo nastaviti Tvoje djelo za Dom, za obranu hrvatske gospodarstvene, sigurnostne i duhovne nezavisnosti, za postignuće cjelovite slobode u naravnoj i poviestnoj Hrvatskoj, za uzpostavu pravog i pravednoga poredka izvan zabluda i zločinstava komunizma i kapitalizma te za rast novih naraštaja hrvatskih u narodničkoj sviesti, koja nas uči, da ćemo slobodu, pa i život zasluženo izgubiti, ako nam usahne spremnost na samopriegorno djelo za Dom i za obće Dobro! Na takvu je putu – unatoč ljudskim slabostima – Tvoj i naš Zdrug, naš HOR! U Putu je Smisao, viša je i vrjednija Težnja od Postignuća, a Dom je Red!

 

 

Krešo, brate među bezsmrtnima, združite svoj Red u Vječnosti

pa bdijte nad Hrvatskom i nad nama, kada vam se djelom za Dom pridružujemo!

 

 

U Zagrebu, dne 6. kolovoza 2014.

 

Za HOR – Hrvatski Obranbeni Red

Branimir Petener

One comment

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: